O uzgoju pitomog kestena • općenito - linkovi

http://www.gospodarski.hr/Publication/2013/22/isplativost-uzgoja-pitomog-kestena/7899#.VBGDdlfiuns

https://bib.irb.hr/datoteka/594692.HERCEG_KATARINA_Zavrsni_rad_20120921.pdf

http://www.glas-slavonije.hr/216293/16/Pitomi-kesten-zaboravljena-vocka

Oko 80 godina staro stablo pitomog kestena (Bilogora).

Osnovni podaci

Castanea sativa ili pitomi kesten je listopadno drvo u srodstvu s bukvom i hrastom, koje može narasti do 25 m visine i godišnje dati više od 200 kg plodova, te doživjeti starost od 500 godina i više. Javlja se u šumskim zajednicama s hrastom kitnjakom i grabom (na Medvednici), a nalazi se i na obroncima Učke i okolici Lovrana te Opatije. Najviše raste u južnoj Europi i Sredozemlju, a po Europi se počeo širiti iz Grčke. Kesten cvjeta početkom lipnja, a plodovi dozrijevaju početkom listopada. Voli kiselo tlo bez vapna, a ne podnosi veću vlagu, pa ga nema u vlažnim i hladnim dolinama. Rasprostranjen je od 200-600 metara nadmorske visine, a budući da je heliofilna biljka, preferira južne ekspozicije i umjerene inklinacije terena.

Visokovrijedna namirnica

Plod kestena je nutritivno visokovrijedna namirnica čiji glavni sastojak je škrob, po čemu ga se može usporediti s krumpirom. Zbog tog svojstva od njegovih plodova proizvodi se i brašno, koje se obično miješa s brašnom žitarica, a rasprostranjeno je u upotrebi u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, te se odlikuje lakom probavljivošću.

Poput lješnjaka i badema, niti kesten ne sadrži gluten, pa je popularan sastojak u bez glutenskoj prehrani. Osim toga, bogat je vitaminom C i ftalatima, koji su bitni pri sintezi crvenih krvnih zrnaca i DNK.

U Europskoj uniji najveći je proizvođač i prerađivač plodova kestena Italija, s proizvodnjom od oko 50.000 tona godišnje. Nakon nje, najveći proizvođači su Španjolska i Francuska. Kod nas se pitomi kesten praktično ne uzgaja, već je njegovo iskorištavanje svedeno na eksploataciju u šumi.

Do 2009. godine u Republici Hrvatskoj nije bilo plantaže kestena, da bi se te godine počelo s plantažnim uzgojem na manjim površinama u Istri. Na području Sisačko-moslavačke županije, u naselju Gornja Bačuga nalazi se pokusni nasad pitomog kestena.

U svijetu se pak, najviše u Italiji i Kini, puno radi na selekciji boljih sorti kestena koje se uzgajaju u intenzivnim nasadima, te se time postižu znatno bolji prinosi. Kod nas je poznata selekcija marun, koji je oplemenjena sorta divljeg kestena nastala cijepljenjem plemkama maruna, a najviše ga ima u okolici Lovrana, Opatije i Mošćeničke Drage. On je veći, slađi i svjetlije ljuske od običnog kestena, te je jedna od najkvalitetnijih sorti koja se izvozila još u 17.st., a vrhunac proizvodnje i izvoza je doživjela u 19.st. Nažalost, nakon toga je slijedila stagnacija i pad proizvodnje kako maruna, tako i drugih sorti kestena. Jedan od uzroka gubitka gospodarske vrijednosti svakako je rak kestenove kore koji uzrokuje gljivica Cryphonectria parasitica. Intenzitet zaraze varira ovisno o položaju, nadmorskoj visini i načinu gospodarenja. Zapaženo je da je na višim nadmorskim visinama i na sjevernim ekspozicijama zaraza slabija. Rak kore uzrokuje oštećenje stabla i djelomično ili potpuno sušenje zbog čega se površine kestenovih šuma smanjuju.

Troškovi osnivanja nasada

Za 1 ha površine potrebno je 120-150 sadnica kestena, za koje je potrebno od 15.000- 20.000 kn, a koje mogu dati 3-5 tona ploda u punoj rodnosti. Kada plodovi dozore moguće ih je otresati, bilo ručno čime je moguće ubrati oko 15 kg ploda dnevno, bilo strojno – usisivačima koji dnevno beru 200-250 kg ploda. Plodove je moguće i pustiti da sami padnu na tlo, pa onda obaviti berbu. Skladište se pri relativnoj vlazi zraka od 80% i temperaturi od 0°C, te ih je u tim uvjetima moguće čuvati 2-3 mjeseca.

U investiciji najveći udio imaju troškovi sadnica s udjelom od 19% u ukupnoj investiciji. To je i razumljivo budući da je za dobar urod nužna sadnja selekcioniranih sadnica visoke kvalitete koje imaju visoku nabavnu cijenu.

Sadnja sjemenjaka nije preporučljiva jer se dobivaju biljke neujednačene kvalitete i rodnosti, ali je za 20-ak i više posto jeftinija izrada plantaže u startu. U intenzivnim nasadi ma ovakvoga tipa neophodno je navodnjavanje, da bi sadnice razvile svoj genetski potencijal i dale očekivani urod. Sustav za navodnjavanje čini 8% troška investicije. Kesten se prodaje na tržištu za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu. Rano sezonski kesten ostvaruje veću prodajnu cijenu od kasno jesenskog. U Hrvatskoj se kesten uglavnom konzumira na tradicionalan način, kuhan ili pečen, i to samo u sezoni sazrijevanja dok je tržište ostalih prerađevina kestena jako skromno. Treba napomenuti da u kalkulaciju nisu ušli fiksni troškovi kao što su amortizacija, te trošak stalno zaposlenih radnika. Ovakav prinos je moguće ostvariti samo uz visokokvalitetne sadnice njegovane odgovarajućim agrotehničkim mjerama, uključujući natapanje. Kalkulacija je rađena za godine pune rodnosti nasada, koje se kod pitomog kestena ostvaruju oko 15. godine starosti. U troškovima se ističe trošak berbe s udjelom od 36%, koji bi u slučaju ručne berbe bio još puno veći. Uzgoj pitomog kestena može biti zanimljiv, osobito uzgoj maruna koji postiže i duplo višu otkupnu cijenu od ostalih sorti kestena , ali je potrebno kod podizanja nasada koristiti kvalitetne sadnice, uz korištenje natapanja za ostvarivanje visokih prinosa. Investicija u nasad traje četiri godine, a nasad u puni rod ulazi oko 15-te godine. Zbog raka kestenove kore, koji napada europske sorte kestena i marune, u osnivanju nasada je potrebno razmisliti o sadnji križanaca europskog kestena s japanskim ili kineskim, jer njih osim otpornosti na rak kore karakterizira i raniji ulazak u rodnost, što može povećati ekonomičnost, ali se kao ograničenje javlja osjetljivost na kasne mrazeve, što je jedna od nepogodnosti uzgoja u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
 (Izvor i više vidi: http://www.gospodarski.hr/Publication/2013/22/isplativost-uzgoja-pitomog-kestena/7899#.VBGDdlfiuns) 

Čudo prirode - Ginkgo biloba (Nature's Miracle Ginkgo biloba) knjiga br. 1 - enciklopedija o ginku

Nekoliko primjera ginka u cvjetnjacima!

Evo nekoliko primjera kako se mogu sadnice ginka, njih 5-6 i više uzgajati u jednom cvjetnjaku (kontejneru) i to kao ukras i za lijek - u kući, na terasi i sl. (prva fotografija: sadnice ginka koje su u stanu već prolistale - 14.03.2013. iako je vani snijeg).

Na toplom mjestu, npr. u stanu ili kući sadnice ginka će krenuti u vegetaciju već čak oko mjesec-dva dana nakon što je biljka došla u fazu mirovanja. To će joj u svakom slučaju raditi probleme tijekom naredne sezone, pa ju je u tom slučaju potrebno posebno tretirati prihranom, a čak je moguča pojava i dvije vegetacije.

Prethodne tri fotke: u ljetu, na terasi.

Sadnice ginka za osobnu uporabu u kombinaciji sa povrćem. U povrtnjaku ginko je dobra zaštita od raznih insekata, a i na još neke načine djeluje korisno.

Uzgoj ginka • osnovni podaci u slici i riječi

Osnovni podaci o uzgoju ginka na temelju kineskih iskustava (izvor: odlična kineska web str. www.yx114.net - poslj. pristup 16/17.02. 2013. i dr.).

Zreli plodovi za berbu - listopad/studeni.

Berba plodova ginka - listopad/studeni.

Plodovi slični šljivama moraju se očistiti kako bi se odvojile samo koštice.

Da bi sjeme potpuno sazrelo i bilo spremno za daljnju uporabu (stratificiranje sa sjetvu ili za jelo) ono mora odstajati da dozrije u hladu oko 10 dana.

Kod čišćenja plodova treba se ponašati pažljivo. Mesnati dio nije ugodnog mirisa i može nadražiti kožu. Stoga je potrebno nositi zaštitne rukavice kod obrade plodova - ne sjemena.

Ovako u stvari izgleda plod, grafički presjek ploda i na kraju koštica ili sjemenka.

Očišćene i desetak dana odstajale sjemenke izbijele se prirodnim izbjeljivaćima, opet osuše i spreme na mračno i hladno mjesto (2-5 st. C).

Stratificiranje sjemena može se izvesti tako što se iskopa do oko 1 m duboka rupa i unutra se stavi sjeme u mješavini sa suhim pijeskom. Zatim se sve pokrije i zaštiti.

Svježe sjeme ginka sadrži mnogo vode. Stoga je prije svih daljnjih poslova potrebno ga dosušiti i tek je onda spremno za skladištenje.

Pijesak mora biti suh (do oko 5 posto vlage) i tek tada je spreman za miješanje i stavljanje na stratifikaciju.

Omjer mješavine pijeska i sjemena iznosi 1:2 ili 1:3. Ili u jesen ili u proljeće sjeme se sije zajedno sa pijeskom.

Ovo je priprema gredica za jesenjsku sjetvu sjemena gdje će ono ujedno biti i stratificirano. Nakon proklijavanja u proljeće naklijale sjemenke se presađuju na nove gredice.

Priprema gredica za proljetnu sjetvu (početak ožujka) ili za presađivanje iz prethodnog načina.

Mlade biljke ginka vrlo su osjetljive na jako sunce. Jednogodišnjim biljkama, sve dok one ne odrvene dovoljno je najviše cca 60% sunca - stoga je potrebno zaštiti gredice mrežom.

Zaštitite biljke obavezno sa mrežom, ako niste posijali gredicu negdje u hladu. Mladim biljkama je potrebna znatna količina vode.

Ginko se ni u kojem slučaju ne presađuje u plitka i neplodna i nikako neobrađena tla iako je vrlo fleksibilan u vezi vrijednosti Ph (oko 6-7,5)  i dr. Odgovaraju mu gotovo sve vrste zemljišta (samo ne potpuno močvarno, potpuno kamenito ili 100% piješčano), ali je zemljište prije sadnje sadnica ipak potrebno dobro i duboko izorati, a ako je zemljište slabe kvalitete dopuniti vrijednosti gnojivima, mineralima itd. Pogotovo ako se radi o izradi plantaže za berbu lista ili ploda i sl.

Plodno tlo za sadnju sadnica potrebno je sve do dubine >70 cm.

Najidealnija opcija za sadnju dugoročnih plantažnih nasada za uzgoj ginka: za branje lista, sjemena, kasnije korištenje drveta itd. Osim toga u medredicama moguća je dodatna sadnja i nekih drugih kultura. Ovo je varijanta gdje se stabla sade na razmake 4x4, 4,5x4,5 ili 5x5 metara. Isključivo za berbu lista biljke se sade na manje razmake i na 1 ha može se zasaditi i do 25 000 sadnica.

Ovako navedeni način sadnje izgleda u stvarnosti.

Berba lista najčešće se vrši u rujnu/listopadu kada je list najbogatiji vrijednim sastojcima. Najveći prinos na težini list dobiva tijekom svibnja-lipnja. Stoga je dosta važno da biljka već u vrijeme kretanja u vegetaciju ima dovoljno gnojiva i vode. Berbe lišća vrše se ručno i strojno, a najvažnije je da se ne oštećuju grane i stablo, dok se list bere sa peteljkom. Stoga je ručna berba mnogo kvalitetnija od strojne, ali i sporija.

Gnojidba, i to stajnjakom, ovakvih vrsta nasada ginka vrši se na nekoliko načina - vidi gore.

Kod ove vrste nasada pokazalo se izuzetno korisno malčiranje oko samog stabla i to pokošenom travom ili otpalim lišćem - čime se suzbija korov oko same biljke, te se za sušnih vremena zadržava isparavanje vode i sl.

Jedan od načina pripreme zemljišta i gredica za sadnju sadnica za niski plantažni uzgoj za ručno branje lista. Vidi dolje.

Dvogodišnje sadnice priređene za sadnju na plantažu.

Nekoliko primjera niskih plantaža ginka za ručno branje isključivo lista.

Mlada plantaža ginka.

Plantaža ginka nakon berbe lista.

Biljke ginka nakon berbe lista u plasteniku.

Plantaža mladih sadnica ginka u proljeće, nakon prve berbe lista.

• Details about the ginkgo plantation cultivation

Najvažniji detalji (elaborat)
o plantažnom uzgoju ginka za proizvodnju lista na temelju kineskih, japanskih i francuskih iskustava. Detaljni elaborat i savjeti na hrvatskom, srpskom, kineskom, njemačkom i engleskom jeziku. Sva uputstva vezana za sadnju, odabir sadnog materijala, nabavu sadnog materijala, uzgoj, prihranu, zaštitu, orezivanje, zalijevanje, berbu, sušenje lista, o kvaliteti, cijene na tržištu, svjetski i ostali otkupljivaći, prerada u Gbe itd.

Info e-mail:

ili tel. (HR) 098 1365 893

• Moguće plantaže na Novom Zelandu? Primjer za Hrvatsku!

New Zealand Tree Crops Association

Ginkgo, a Potential New Crop

by Eric Cairns

When researching alternative or new horticultural crops for NZ, one may be surprised to find how many of them are actually very old or established crops somewhere else. Consider figs, pine nuts or pomegranate. These are crops of old world civilisations of Europe and Asia. They grow well enough in New Zealand, but are not yet common here.

Ginkgo is another old world crop. The Chinese have cultivated it for the nuts for at least 4000 years. Ginkgo is probably extinct in the wild and is said to have been rescued by Chinese monks who attached religious significance to it.

About 200 million years ago, trees closely resembling modern Ginkgo were the dominant plant species on earth. Early European taxonomists believed that this ancient order of plants had died out until western explorers discovered Ginkgo growing in Chinese temple grounds.

Ginkgo leaf extract has traditionally been used by the Chinese for medical conditions such as asthma, circulatory disorders, eye ailments, headaches, haemorrhoids and impotence. Modern western medicine recognises the beneficial effects that Ginkgo extract has on blood circulation and related degenerative conditions such heart disease, dementia, alzheimers disease, vertigo, short term memory loss, depression, tinnitus, headaches, dizziness, blood circulation to the limbs etc. Ginkgo extracts reduce the stickiness of the blood, hence improving blood flow. The antioxidant properties of flavanoids in general may be responsible for the protective effects against other degenerative diseases.

While the popular reputation of ginkgo is to assist students doing exams, the truth is that it is unlikely to assist healthy young minds. But the manufacturers of the product claim benefits for people over forty. The cure is not instant. It often takes 4-6 weeks to show initial results, with cumulative effects building for 6 months.

Since the 1980s, Western pharmaceutical industries took an interest and ginkgo plantations were established in France and the USA, specifically for leaf production. Later China also established large plantations for leaf production. Pharmaceutical companies extract the leaves to produce purified concentrates rich in flavanoids and terpenes. It is said that herbal teas made from ginkgo leaves are not strong enough to produce beneficial effects. Such teas would also contain tannins and allergens which could cause side effects.

China now harvests about 3000 tons of dried leaf and a further 4000 tons is harvested from other world supplies. Perhaps a ginkgo leaf industry could be profitably established in NZ, as the trees do grow well here, and our high ultraviolet light intensities are likely to induce higher flavanoid levels than in the northern hemisphere.

Leaf harvest would require low bushes and mechanical or hand harvesting. Such a plantation would look like a corn field or perhaps a series of low hedgerows. Nut production, on the other hand, requires tall mature trees, and allows the opportunity to appreciate the aesthetic beauty of these ancient trees in a park or forest setting. Perhaps this the ideal crop for a lifestyle farm?

Seedling trees have good apical form and eventually grow to around 25 metres tall. The form of grafted trees depends on whether the scion wood was taken from the top or side growth of the parent tree. The graft continues with the form when the bud first developed. Hence many grafted trees lack the classic pyramidal shape and may need staking to straighten the main leader. All however, produce wonderful butter yellow autumn foliage and lime green spring growth (trees are deciduous). The leaves are fan shaped and reminiscent of a maidenhair fern, so the tree is sometimes called the maidenhair tree.

One of the draw backs is that the ginkgo fruit (like a plum) has a strong smell of butyric acid (like vomit), and some westerners may object to an orchard near their house or in public access places. Hence, many public place ginkgoes are grafted males.

Harvesting the plum like fruit may require the use of protective clothing. Not only is the flesh smelly, some people are also allergic to it. The fleshy fruit may be fermented before being washed off the nuts.

For all that, the nuts are clearly in strong demand by some Asian communities, and the few park trees in NZ which produce nuts are in eager demand. There is probably a substantial local ethnic market for the nuts. Chinese and Japanese communities may know ginkgo as white nuts (yin-kuo) or silver apricot (yin-hsing). The are usually cooked by roasting, and some reports liken the flavour to almonds.

There is likely to be an export market, at least to Japan, but no specialised industry infrastructure exists here. A lack of industrial infrastructure need not be a major barrier, as no doubt export companies would be keen to include ginkgo with mixed consignments of other produce. Best prices, however, come with regular supply and established reputation; not easy for the small grower. The nuts are perishable (and therefore, fresh NZ nuts would not compete with northern hemisphere product).

Trees are easy to graft, but no improved female cultivars for nut production are known in NZ. Seedlings are readily available from wholesale nurseries, but could take over 20 years to bear nuts, and about half of the trees would be unproductive males. Grafted trees are quicker, but are still said to take at least 7 years before cropping begins. Suggested spacings are at 8 metre centres, with one tree in 9 being a male pollinator. At least two major NZ mail order nurseries sell grafted female ginkgo trees.

The NZ Tree Crops Association is researching ginkgo nut production with some small trial orchards. We would be keen to hear of any superior female nut trees in NZ for inclusion in our trials.

(Izvor: http://www.treecrops.org.nz/knowl/archives/cairnse/ginkgoce.html)